IMAM 47 GODINA, ŽIVIM SAMA, BEZ DECE, NIKADA ME NIKO NIJE ZAPROSIO… Kako je sudbina običnih stranaca iz korena promenila život jedne USAMLJENE ŽENE!

Nisam se udavala, niti sam želela, jer mislim da su gotovo svi muškarci iste životinje koje teže da napune stomake i izvrnu se na kauč. Niko me nikada nije ni zaprosio.

Jedino sam dete u porodici. Nemam braće i sestara, samo stare roditelje. Imam neke rođake, ali ne komuniciram često s njima. I ne želim. Živim i radim u Moskvi već 15 godina.

Živim u prosečnoj stambenoj zgradi u običnom naselju. Ljuta sam. Cinična. Mislim da više ne umem da volim. Ne volim decu.

Za Novu godinu otišla sam u Arhangelsk da posetim roditelje. Inače jednom godišnje idem kući. Ove Nove godine rešila sam da im očistim frižider. Našla sam gomilu smrznute hrane. Sve sam spakovala u kutiju i ponela da bacim. Pozvala sam lift, a u njemu je bio dečak, imao je oko 7 godina. Viđala sam ga sa majkom i još jednom bebom nekoliko puta. Zurio je u moju kutiju.

republika

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

two × three =