Škuletić SPREMAN da pomogne na Mundijalu

Znam da sam trenutno daleko od Mundijala jer bi prednost trebalo da dobiju igrači koji su izvukli kvalifikacije. Međutim, ako zatreba, ja sam spreman, kaže Petar Škuletić, 27-godišnji centarfor turskog Genčlerbirligija.

printscreen
printscreen

Petar Škuletić i Partizan opet na istom zadatku – to je trenutno naučna fantastika. Iako je letos bilo priče da će se robusni napadač vratiti u crno-belo jato, kockice se nisu složile, potpisao je za Genčlerbirligi i sada je u novoj misiji, a “grobarima” ipak ostaje samo da se prisećaju kako je nekada s lakoćom tresao mreže širom Srbije…

– Uh, uvek me puknu emocije kad god se prisetim tih dana, samo sam u Humskoj igrao i srcem i dušom, ali moj povratak sada i nije više tako realan – iskreno Škuletić iz Turske poručuje za “Blic”. – Znam ja da je to uvek aktuelna tema i mogu da potvrdim da je letos bilo šanse da se vratim, međutim sada sam vezan ugovorom za Genčler i tu se priča završava.

Pratite li bar svoj bivši klub?

– Verujte, gledam skoro svaku utakmicu. Možda preskočim tek jednu mesečno. Imam ovde u Turskoj naše TV kanale i dosta slobodnog vremena, pa mi je to postala rutina. I oduševljen sam kako sve to izgleda, pogotovo zbog evropskog uspeha. Bilo je tu prethodnih godina možda i boljih generacija, ali samo je ova uspela da se izbori za proleće i zaslužuje da im se skine kapa. Tavamba je sjajan, pun samopouzdanja, Everton grize, stranci su pun pogodak. Siguran sam da će protiv Plzenja napraviti i taj korak više.

printscreen
printscreen

I povratak Tošića i Stojkovića bili su pun pogodak?

– Je l‘ sledeće pitanje šta ja čekam (smeh)… Šalu na stranu, u Tošketa nisam ni sumnjao, to je suvi kvalitet, a Stojković je najbolji potez Partizana zadnjih ko zna koliko godina. Svaka čast svima, ali on je čovek koji donosi prevagu i jedini bez koga se ne može. Koliko je puta samo sačuvao Partizan od Videotona pa naovamo…

Pa i Srbiju na putu do Mundijala…

– Upravo tako. Mnogo mi je drago i zbog “orlova”. Tužan sam što na neki način nisam deo te priče, ali to je život. Znao sam kroz cele kvalifikacije da ćemo biti u Rusiji. Vidi se to odmah. Ovi momci su vratili veru i kult reprezentacije i to je uvek ključ uspeha. I nije nam tu kraj, Brazil je Brazil, ali mislim da se mi prvi pitamo za to drugo mesto.

Nadate li se nekom pozivu, proveri?

– Da se ne lažemo, svi mi koji igramo fudbal se nadamo u dubini duše, ali znam da to i nije realno. Oni koji su to izgurali su u prednosti i tako i treba da bude. A ja, ako zatrebam, uvek sam tu. Za mene je i dalje najlepši osećaj na svetu igrati za Srbiju.

printscreen
printscreen

Nedavno ste postigli evrogol protiv Sivaspora, za TV špice. Je l‘ to bilo posvećeno selektoru?

– (Smeh) Svima pomalo… Bez lažne skromnosti, odavno nisam postigao lepši gol i stvarno mi mnogo znači. Prekinuo sam taj neki mini-post, a i povrede su me mučile, sada je sve konačno na mestu. Sada sam u misiji spasavanja Genčlerbirligija.

Da l‘ ste se navikli na život u Turskoj?

– Bio sam dosta skeptičan kada sam dolazio, ali sviđa mi se ovde. Gradić je fin, ljudi su sjajni, hoće uvek da pomognu. Ali moram da kažem da sam imao i sreće jer ima i gradova koji su katastrofa, poput recimo Karabuka, u kojima ne postoji život. Nemaju nijedan tržni centar, ma ništa… E, tu ne znam kako bih izdržao, ali ovde mi je OK.

Ali liga izrasta u jednu od jačih u Evropi?

– Mnogo ulažu i to je i očekivano. Pogledajte Bašakšehir, kome u leđa gledaju sada i Galata, Fener, Bešiktaš. Mnogo je novca u igri. I generalno, pogledajte odakle dolaze pojačanja, iz Reala, Sitija, iz najjačih klubova Evrope.

Gde je najteže igrati?

– Možda očekujete da kažem Galata ili Fener, ali ne – protiv Goctepea. E, oni imaju baš lude navijače. Pa to se bre trese ceo stadion, tlo podrhtava. I svuda su puni stadioni, jedino mi je krivo što mi nemamo vatrenu podršku. Kod nas je mirna atmosfera, nemamo to tvrdo jezgro navijača.

printscreen
printscreen

Hoćete li izboriti opstanak?

– To u ovakvoj ligi niko ne može da garantuje. Daću sve od sebe da pomognem. Naš poblem je što dobijamo najjače, a gubimo od najslabijih – zaključio je Škuletić.

Nedostaju mi naši u Turskoj

Sa Škuletićem u timu igra i naš Marko Milinković, ali mu generalno nedostaju ljudi sa ovih prostora.

– Ovde su nekada igrali Raća Petrović, Lola Smiljanić, Neca Tomić… Sada smo Mare i ja tu i često odemo do grada, ali u kontaktu sam i sa Duškom Tošićem, koji je u Bešiktašu. Baš sam mu skoro čestitao na plasmanu u osminu finala Lige šampiona, a on meni na onom lepom golu. Voleo bih da ima više Srba u Turskoj…

Šest mečeva i jedan gol za “orlove”

Škuletić je za reprezentaciju Srbije debitovao 29. marta 2015. godine, kada je odigrao poslednjih pet minuta u porazu od Portugala u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 2016. Ukupno je sakupio šest mečeva za “orlove”, ali nikada nije bio starter. Postigao je jedan gol, u prijateljskoj utakmici sa Češkom (1:4) na kojoj je u 69. minutu zamenio Aleksandra Mitrovića. Bio je to, ujedno, i njegov poslednji meč za reprezentaciju, a sve ih je odigrao kod selektora Radovana Ćurčića.

Izvor: Vladimir Bojčević

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

4 × four =