Glaukom sad otkrivamo pre nego što ošteti vid

Docent dr Ivan Marjanović o dijagnostici i mogućnostima lečenja očne bolesti koja je najčešći uzrok slepila.

 

pixabay
pixabay

 

TIHI kradljivac vida i drugi uzrok slepila, glaukom je bolest koja pogađa 100.000 ljudi u Srbiji. Čini čak 30 odsto svih očnih bolesti i najčešće nema nikakve simptome, zbog čega se često otkriva tek kada oboljenje uznapreduje.

 Propadanje očnog živca dovodi do sužavanja vidnog polja, zbog čega pacijent na kraju vidi kao kroz cev. Problem je što se to dešava toliko postepeno, da se bolest ne otkriva sve dok ne dođe do odmaklih faza.

– Kada je svetlost jaka, pacijent može da fukcioniše. Centralni vid je očuvan. Stariji pacijenti često oslepe. Upravo zbog toga, važno je obaviti pregled blagovremeno, kako bi se bolest otkrila u što ranijoj fazi – kaže u intervjuu, za “Novosti”, docent dr Ivan Marjanović, oftalmolog i načelnik operativnog bloka Klinike za očne bolesti u Kliničkom centru Srbije.

* Koji su znaci glaukoma u kasnoj fazi?

– Glaukom može da uoči samo lekar, na redovnom i detaljnom oftalmološkom pregledu. Čak ni u kasnijim fazama bolesti simptomi nisu izraženi, jer gubitak vidnog polja nikada nije u centru vidnog polja. To je kao da vam neko sužava vidno polje, ali toliko postepeno, po jedan ili dva stepena za nekoliko meseci. Pacijent se nesvesno prilagođava i za njega takvo stanje postaje “normalno”, sve dok ne dođe gotovo do krajnjeg stadijuma.

* Koliko vrsta glaukoma postoji?

– Glaukom otvorenog ugla je najčešći oblik bolesti. Nastaje kada je otežan otok očne vodice kroz komorni ugao i drenažne kanale prednje očne komore. Nema znakova ni simptoma, osim postepenog gubitka vida. Glaukom zatvorenog ugla je anatomski problem, nastaje kada je sužen prostor kroz koji otiče očna vodica iz oka. Može izazvati nagli skok očnog pritiska, “pad” vida i jake glavobolje. To je hitno stanje u oftalmologiji.

* Da li je uvek povezan sa očnim pritiskom?

– Najčešće je tako. Ipak, glaukom ne mora da bude praćen povišenim vrednostima očnog pritiska. Bolest može da nastane i kada su vrednosti pritiska normalne. Postoje i obrnute situacije, kada su vrednosti očnog pritiska iznad prosečnih vrednosti, ali pacijent nema glaukom. Ukoliko ima genetsku predispoziciju, povišeni pritisak je uvek potrebno pratiti i lečiti u najranijim stadijumima.

* U kojoj fazi se bolest može dijagnostikovati?

– Dijagnostičke procedure su sve bolje. Ranije se bolest otkrivala tek kada se pojave promene u vidnom polju, odnosno kada je već propalo od 25 do 30 odsto nervnih vlakana. Zatim je dijagnostika HRT omogućila da se bolest otkrije kada propadne tri do pet odsto retinalnih nervnih vlakana, dok je sada OCT omogućio da se ukaže na postojanje mogućnosti da nastane glaukom, pre prvih oštećenja.

* Na koje načine se leči?

– U 60 do 70 odsto slučajeva pacijenti se uspešno leče medikamentno, dok je kod 20 do 30 odsto slučajeva potrebna operacija, laserska ili hirurška. Uspešnost lečenja zavisi od starosti, stepena bolesti i mnogih drugih faktora. Hirurško lečenje je poslednji stadijum gde se primenjuje klasična operativna tehnika ili minimalno invanzivna hirurgija, koja podrazumeva ugradnju stentova ili šantova.

VEZA SA KATARAKTOM
* NA koji način su povezani glaukom i katarakta? – Katarakta je zamućenje sočiva, glaukom je oboljenje očnog živca. Na prvi pogled nemaju dodirnih tačaka, osim što se nalaze u istom delu tela. Ali katarakta može da blokira prirodan otok očne vodice iz oka, što dovodi do naglog skoka očnog pritiska. Tada je operacija katarakte istovremeno i antiglaukomna operacija.
* Koja metoda je “zlatni standard” za glaukom?

– To je i dalje klasična, filtrirajuća hirurgija. Decenijama se koristi u svetu, tehnika je malo promenjena, ali je princip isti i podrazumeva povećanje oticanja očne vodice iz oka. Postoje i procedure koje utiču na smanjivanje produkcije očne vodice, ali su one agresivnije i uglavnom rezervisane za krajnje stadijume bolesti.

* Može li minimalno invanzivna metoda da bude primenjena umesto klasične hirurgije?

– Može. Te metode smanjuju procenat operativnih i postoperativnih komplikacija i omogućavaju jednostavnije kombinovanije sa hirurgijom katarakte. Podrazumevaju ugradnju mikrostentova, koji su generalno veoma skupi. Zasada ne postoji mogućnost da budu primenjeni u državnim ustanovama. U zavisnosti od vrste, stentovi koštaju i do 1.000 evra.

* Postoje različiti preparati za glaukom koji se prodaju na tržištu?

– Imao sam priliku da vidim da se koriste različiti vitamini koji se ubrizgavaju u očni živac, kapi i “šećerne vodice” koje se prodaju kao rešenje. Zbog toga ovom prilikom apelujem da se nikako ne poseže za takvim “rešenjima”. U zvaničnoj medicinskoj praksi to ne postoji nigde u svetu i mnogi lekari su šokirani da se tako nešto uopšte našlo na pojedinim mestima u Srbiji.

OPERACIJOM SE ZAUSTAVLjA POGORŠANjE

* MOŽE li se glaukom izlečiti?

– Ne može se izlečiti, već samo usporiti njegovo napredovanje. Medikamentno, laserski ili hirurški možemo uticati na snižavanje očnog pritiska i na taj način usporiti napredovanje bolesti, da pacijentima sačuvamo upotrebljivu vidnu funkciju.

 

 

 

 

Izvor:Novosti

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

14 + 6 =